Edward Elgar

Sir Edward Elgar (Lower Broadheath, 2. lipnja 1857. – Worcester, 23. veljače 1934.) bio je jedan od najpoznatijih i najznačajnijih engleskih skladatelja u razdoblju kasnoga romantizma. Za razliku od suvremenika, Elgar se nije nadahnjivao engleskim folklorom ni engleskom glazbenom prošlošću, nego se u stvaralaštvu više oslanjao na vlastito glazbeno iskustvo i skladateljske uzore, posebice Schumanna, Brahmsa, Liszta, Wagnera i Richarda Straussa. Bio je uglavnom samouk: u mladosti je naučio svirati glasovir, violinu i fagot, a kao dirigent zborova i amaterskih instrumentalnih sastava rano je svladao tehniku vokalnog i orkestralnog sloga. Mnogi ga glazbeni znalci smatraju majstorom orkestracije, a njegova su djela i danas dijelom standardnoga programa uglednih svjetskih orkestara. Do ugleda je stigao postepeno, svraćajući na sebe pažnju engleske i međunarodne javnosti ponajprije svojim oratorijskim, a zatim i brojnim instrumentalnim djelima. Već od 1897. smatrali su ga dvorskim skladateljem: plemićki mu je naslov dodijeljen 1904., a dvadeset godina poslije i službeno je bio proglašen ravnateljem Kraljevske glazbe (engl. ''Master of the Kings Music'').

Skladateljsku su mu slavu najviše priskrbile ''Varijacije na originalnu temu'' (''Enigma-varijacije'') i oratorij ''Gerontijev san'' (engl. ''The Dream of Gerontius''). Od ostalih njegovih djela svakako valja spomenuti dvije simfonije, uvertiru ''Cockaigne'', ''Koncert za violinu i orkestar'', ''Koncert za violončelo i orkestar'', simfonijsku studiju ''Falstaff'' te popularnu ''Serenadu za gudače''.

Posljednja večer svjetski poznatih ljetnih promenadnih koncerata ozbiljne glazbe ''The BBC Proms'', koji se svake godine od srpnja do rujna održavaju u londonskom Royal Albert Hallu, uvijek završava jednom od Elgarovih najpoznatijih skladba – ''Prigodnom i svečanom koračnicom op. 39 br. 1'' (engl. ''Pomp & Circumstance March No. 1''). Omogućuje Wikipedia